Poštovani prijatelji, koristim ovu priliku da Vas pozovem na promociju svojih dveju knjiga Melodija i Vremenska distanca, koja će se održati 31.10.2008. u 18h, u amfiteatruFilozofskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici.

Jedna od vaše dve zbirke pesama počinje naslovom – Bes. Zašto nastupate tako prodornim i neženstvenim osećanjem u samom startu svoje knjige? -Zar bes ima pol? Iz zatvorenog, a pomahnitalog grotla inspiracije koja traži pravu reč na usnama pesnika, u stanju je da i mržnju ponudi čitaocu kao lek. Ohladjen od poetskog transa, supstrat se izvlači iz zagrljaja pesničke rime, on tu nije okovan polom. Nema ničeg što ga uslovljava, upravo je prodor njegov primarni cilj.

Sa ove vremenske distance posmatrano – u (tržišnoj) situaciji kada se poezija uopšte slabo prodaje i ceni- koliko je opravdano štampati dve knjige (Melodija i Vremenska distanca) u istoj godini? -Knjige nisu nastale istovremeno sa temporalne tačke gledišta, nisam imala nameru da ih pišem sa razlozima dokazivanja intelektualne superiornosti. Recimo da je u pitanju slučaj. Materijalni momenat je kako ste primetili izlišno komentarisati i kad pitate svakog ljubitelja i pisca poezije svatićete da mi to i nije bilo u prvom planu.

Koja od njih dve je ličnija a koja vam je draža i iz kojeg razloga? -Pesnik piše u magnovenju, a analitičar proznog oblika kazivanja piše o punoći doživljaja. Nije svojstveno pesniku da se favorizovanjem svojih radova pesničkih opredeljuje, i tako arbitrira o ukusu koji je lični. Lični ukus ne moze biti antagonistički po prirodi.

Da li postoji majka koja može da kaže ovo mi je dete draže?

Pratite li regionalnu (balkansku) pesničku scenu i imate li svoje favorite?
-Favorizujem trenutno u bilo kom pogledu, da li proznom ili poetskom, rumunske pisce. Konkretno Patrik Ziskind.

Vaša poetska dela su ukrašena vašim ilustracijama. Kako vi objašnjavate takav spoj poetskog i likovnog u vama? Koji deo, zapravo, dominira?
-Dominira poetsko bez dvoumljenja. Poznato je da je vizuelna umetnost poezija u pokretu, sto je najbolje demonstrirano u dokumentarnim filmovima o slikarstvu. Dozivljaj stiha na izvestan način je i doživljaj sna koji ima svoju vizuelnu sadržinu, iz takve simbioze nastaju moje najbolje pesme. Nažalost takvi trenutci su veoma retki, što govori i o tome da je i organski čovek još uvek zavistan od tela dok duša piše snove.

Vaša prva zbirka pesama je spletom okolnosti neobjavljenja do današnjeg dana. Recite nam nešto više o njoj… -Moja prva zbirka pesama pred objavljivanje ostala je u izdavačkoj kući Grigorije Božović u Prištini 1999. Spletom poznatih okolnosti morala sam da napustim Prištinu. Nažalost tada nije bilo mogućnosti za predaju kucane forme rukopisa. U pisanom formatu, sve je ostalo zatočeno bezpovratno. Verovatno kao svedočanstvo kome nije bilo sudjeno da ugleda svetlost dana. Možda jednog dana jedna od tih pesama zablista pod tudjim imenom. Nije li to jedan od razloga za bes?

Dobitnik ste priznanja za književnu nadu Krleža od Sveslovenskog književnog. Šta priznanje znači za vas? -Posle tri izdate i jedne izgubljene zbirke pesama, u medjuvremenu nastajali su eseji. Parcijalno i sa dubokom promišlju, potkrepljeni specifičnim idejama. Poštovaocima mog rada se to veoma dopalo, te sam stoga i nagradjena. Priznanja su zamka za lenje, a sjajan podsticaj za novo trošenje najdragocenije energije, koju samo pisci izdašno nude čtaocu.

Vaši planovi u 2008./2009. su…
-U 2008. u planu mi je pre svega diplomiranje na Filološkom fakultetu-Srpska književnost i srpski jezik. Nakon čega usledjuje intezivna potraga za stalnim zaposlenjem. Vezano za književno stvaralaštvo u planu za 2009. je izdavanje zbirke eseja pod nazivom Sindrom, nakon čega sledi izdavanje zbirki kratkih priča. Ono što definitivno sledi je faza proznog stvaralaštva, što ne znači da će moja pasija prema poeziji utihnuti. Uporedo amaterski ću upotpunjavati i svoje druge strasti prema fotografiji i slikarstvu, radeći naravno na usavršavanju.

intervju by Milan B. Popovic