Danas je neko novo vreme. Ljudi žive brzo sa nimalo
uživanja i tako brzo odu.
Bez i malo bola, padaju lagano, kao požutelo lišće, ne
primećujući da nisu ostvarili ciljeve. Ostavili nisu
ništa iza sebe, samo veću patnju onima koji dolaze i
već počete greške završavamo mi koji nismo svesni
ničega.
Posle pitamo Boga – Zašto ja i zašto sam kriv?
Ne tražimo odgovore u prošlosti već u budućnosti.
Nasilje je normalna stvar i sve te gadosti nisu ni malo
nove. Mi nesvesno vodimo rat, a ne vidimo ili uopšte
ne želimo da vidimo.
To je i moj rat – rat koji ne vidim.