Ana Prodanovic

Arhiva za ‘Zrno filozofije uma

Saturday
Jan 26,2008

Sada se sve samo mirno ledi,
prekriveno plaštom promrzlih senki,
sada samo jauk izvire iz dubina,
nekada svetlih, veliko gradskih noći.

Sve je jezivo postalo bez znanja,
poneka lutalica prepozna taj tren,
između jave i nekog drugog stanja,
ispadaju snovi, ispada nada.

Sve same laži, puste nepomične,
hrle usnama neke umorne duše.
Stežu obruč slobode, mislima nezasitim,
u talasu nove zaboravljene priče.

Opet tuga, alava i beskrajna,
na obali stoji i strpljivo čezne,
za novim svežim jutrima punim samoće,
za novim noćima punim nesanice.

Saturday
Jan 26,2008

Dok sedim primorano na stolici
i slušam još obaveznije nekog,
od koga su mi očni kapci zamenjeni kamenjem,
a glava počela da se kontroliše,
nesvesnim pokretom.

NASTAVAK u knjizi

Saturday
Jan 26,2008

Nije pao sneg da prekrije breg,
ostavlja stopala, tragove prepoznatljive.
Smatra se da ne postoji prevaziđen.
Ali baš u prozoru koji je skrivao,
hiljadu malih zamrznutih linija,
prepoznah nečije oko ili nos.

NASTAVAK u knjizi

Saturday
Jan 26,2008

Ja stvarno ne mogu više,
niti sanjam više.
U dušu duboki krici idu.
Spasi me vetre, odvedi me daleko,
ni ja sama ne znam gde…
Sad nisam ni senka one devojke,
ma sve je ovo ludilo!

NASTAVAK u knjizi

Saturday
Jan 26,2008

U tišini javljanja novih idejnih
koraka, misli teku uz pesmu koja se vrti.
Kad pogledam, osećaju se!

NASTAVAK u knjizi

Ponekad

Saturday
Jan 26,2008

Sedim na tuđem balkonu,
a samo jeza društvo je moje.
Ni najtopliji anđeo ne može
slanu suzu da osuši.

NASTAVAK u knjizi

Saturday
Jan 26,2008

Čini mi se da mislim samo onda,
kad mi u tom času cveće cveta iznad snova,
u toj pesmi sanjam tvoje oči prozirne.
Sad na livadi ganjam tvoje prezire,
ili moj um samo to nazire.

NASTAVAK u knjizi

Saturday
Jan 26,2008

Gde mi pobegoše prošlost
i njeni divni a tako daleki trenuci,
jedinih uspomena.

NASTAVAK u knjizi

Osuđeni

Saturday
Jan 26,2008

Dežurni grešnici, na kapelama srama,
kao domino poređani, u uzdasima sna,
uvek pobeđuju mudriji i zanosniji,
a ne srećniji niti imalo iskusniji.

NASTAVAK u knjizi

Saturday
Jan 26,2008

Duva mi u porama mozga vetar ljubomore
i meni čudne vizije.
Znam da su šanse male,
da se nebo staklenim rukama dodirne,
da se zvezde hladnim usnama poljube,
da se miris čiste duše daleko oseti.

NASTAVAK u knjizi