Ana Prodanovic

Arhiva za ‘Treptaj uspomena

Postojiš

Saturday
Jan 26,2008

Znam, postojiš negde u mom sećanju,
kao senka daleka pratiš me u stopu,
izgubljen u snovima, pesku tropske zemlje,
zauvek skriven u šarenilu nejasnih slika.

Miris vetra, poljubaca, donosi mi te,
izbrazdani tabani od lutanja u noći,
Feniks ustaje u tebi i budi moje pokajanje,
davni trenutci, perle, ruke žedne milovanja.

U stranicama mora

Saturday
Jan 26,2008

Budi se jug na pučini.
I dok maštam o tvojim
kestenjastim slapovima,
ti nečuješ da te zovem.

NASTAVAK u knjizi

Pamtim samo nju

Saturday
Jan 26,2008

Prošla je mojim putevima i zvala se prostodušno kratko.
Igrala je najlepše igre mašte,
smejala se kao hijena,
plakala je, a činilo se da štuca.

NASTAVAK u knjizi

Oči

Saturday
Jan 26,2008

Noć i njeni velelepni uzdasi,
sakrivena marama morala, jaka muzika,
u uglu svetleće ljudske zabave,
stajao je konobar, sasvim
nezainteresovan naviknut na život u ponoć.

NASTAVAK u knjizi

Moj Demjan

Saturday
Jan 26,2008

Ostalo je samo tvoje lice u ogledalu
i sećanje na tebe.
To lice koje je postalo iznenadna moje.
Znam da ću te tražiti,
u svim crnim podmuklim očima
i u svakom osmehu koji nešto skriva,
ni devojku, ni dečaka…

NASTAVAK u knjizi

Duga noć

Saturday
Jan 26,2008

Ne moram ni da pogledam, ti si tu,
svakom uzdahu nađeš pravdanje i svakoj suzi skreneš tok.

NASTAVAK u knjizi

Ispovest

Saturday
Jan 26,2008

Setićeš se ti mene jednog dana,
kad dozrem da ti stope više ne mogu poznati,
kad zaboravim miris tvoje kože,
kad ne budem dozvolila više,
da se nemiri u meni zbog tebe množe.

NASTAVAK u knjizi

Guši me

Saturday
Jan 26,2008

Guši me miris truleži i dima
i prepuna čaša gorkoga vina,
guši me miris belog jorgovana
i jedno ime iz starog spomenara.

Guše me noći, guše me jutra
i svako buđenje bez boljeg sutra,
guši me vetar što šiba mi lice
i na dlanu ove nevidljive klice.

Guši me plač, guši me pesma
i ova stara dotrajala česma,
guši me dugo lutanje bez cilja
i ova granica što postaje zbilja.

Govorila je…

Saturday
Jan 26,2008

Te noći, su samo pijanice živele,
opijene tugom, srećom i snom.
Govorila je: Seti se mene,
ja ne idem nigde iz predgrađa,
teturam se vekovima,
plačem u pauzama,
zovem te u titrano vreme,
nudim ti kičeraste haljine,
volim te bez reči…

NASTAVAK u knjizi

Blažena noć

Saturday
Jan 26,2008

Blažena noći nevinoga greha,
gde se zatvara usnula pora,
uz odjeke razularenog smeha,
na licu ostaje urezana bora.

NASTAVAK u knjizi