Rasirim ponekad krila,

Tek toliko, da osetim da ih imam…

Ja sam od onih ptica

Sto samo hodaju,

Vole svog gospodara i cekaju ga.

Ptica nikada nije nacisto.

Moja ljubav, je moj kavez.

Tisina…

Nije da ne mogu otici,

Ja to ne zelim.

Ne zelim ni na jedan nacin,

Ni posle toliko godina,

Ni iza svega,

Ni nakon toga,

Ni ako…

Ptica sam koja ce odleteti za tobom,

Na jug,

Na sever…

Za tvojom lucidnoscu,

Za fiks idejom.

Moj kljun je crven od stida,

Kad me pomenes ili pogledas.

Nestajem, stapam se sa garniturom,

Tvojim stvarima.

Ti govoris da sam brbljiva,

Da previse pistim,

Da ti previse paznje trazim.

I zalis se svima, nije da nije.

Hteo si i da me prodas,

Samo niko nije hteo da me kupi.

Hteo si da me poklonis,

Ali nisi umeo da smislis razlog.

Na kraju probao si i da me ubijes,

Ali plan je bio los.

Nisi ima petlje, ti si kukavica.

Sto bar nisi pitao nekog

da to uradi za tebe.

Sada mi pustas muziku,

Verovatno ocekujes da zaplesem

po tvojim pravilima.

Kacis na moje resetke bizuteriju,

Znas da me to privlaci,

Da cu gubiti vreme na kljucanje gluposti.

Zanosis moj pogled i takt,

u neku tebi znanu stranu.

Maestralno dirigujes mojim trenutcima.

Ali ja sam stara ptica,

Uskoro cu morati da odem.

Ti si star covek,

Neces to podneti…